Sviđa li vam se nova vizura Poljuda?

Ako ste ovih dana bili na Poljudu i pogledali prema Lori, teško je ne primijetiti da se vizura tog dijela Splita mijenja.

Iza prostora stadiona sve se jasnije podižu nove zgrade. Svakim novim katom postaju vidljivije i iz perspektive iz koje smo desetljećima navikli gledati Poljud, Marjan i relativno otvoren prostor sjeverozapadnog dijela grada.

Nećemo vam mi govoriti je li to lijepo ili ružno.

Baš nas zanima što vi mislite.

Jer ovo više nije samo priča o jednoj novogradnji. To je zanimljivo pitanje o tome kako Split želi izgledati za deset ili dvadeset godina – i kakav grad želimo pokazivati ljudima koji nam dolaze.

Što se zapravo gradi kod Lore?

Riječ je o projektu L68° u Lori, koji prema trenutačno oglašenim podacima obuhvaća nekoliko građevinskih cjelina: glavni objekt s deset katova, dvojnu zgradu sa šest katova te manji stambeni objekt. Projekt je stambenog karaktera, a najavljuju se i sadržaji poput recepcije i teretane za stanare.

Na renderima i planovima jedno je.

Ali kada se građevina počne podizati, grad je počinjemo doživljavati sasvim drukčije.

A upravo se to sada događa.

S Poljuda nove zgrade više nisu neka buduća ideja na papiru. Postaju dio stvarnog horizonta grada.

Kada se promijeni horizont, promijeni se i osjećaj grada

Split ima neobičnu vizuru.

Nije grad nebodera, ali nije ni grad koji je kroz povijest ostao nizak.

Imamo stare kamene kuće, socijalističke stambene blokove, nebodere iz druge polovice 20. stoljeća, moderne poslovne tornjeve, Marjan koji dominira zapadom grada i, naravno, Poljud koji je sam po sebi jedna od najprepoznatljivijih građevina Splita.

Zbog toga svaka veća građevina na osjetljivoj lokaciji mijenja nešto puno veće od same parcele na kojoj stoji.

Mijenja pogled.

A pogled je dio identiteta grada.

To posebno postaje vidljivo na Poljudu. Tamo više ne gledamo samo novu zgradu. Gledamo novi sloj grada koji se pojavljuje iza jednog od njegovih najpoznatijih simbola.

Je li to moderniji Split – ili Split koji gubi prepoznatljivu vizuru?

Tu nema jednog točnog odgovora.

Nekome će novi objekti izgledati kao znak razvoja modernog mediteranskog grada.

Netko drugi će reći da se baš oko Poljuda, Lore i Marjana trebalo posebno paziti na visinu i volumen novih građevina.

Trećemu neće smetati uopće.

I upravo zato nas zanima reakcija ljudi prije nego što se na internetu ponovno podijelimo na dvije vojske koje se međusobno uvjeravaju tko ima bolji ukus.

Pitanje može biti puno jednostavnije:

Kad pogledate Poljud danas i zamislite kako će izgledati kada se sve dovrši – sviđa li vam se smjer u kojem se vizura razvija?

Kakve sve ovo veze ima s turizmom?

Više nego što se na prvi pogled čini.

Turistički identitet grada nije samo Dioklecijanova palača.

Nije ni samo Riva.

Grad je ono što gost vidi kada dolazi, kada se vozi iz zračne luke, kada ide prema stadionu, kada šeta Marjanom, kada iz taksija gleda kvartove i kada izađe iz povijesne jezgre.

Arhitektura je dio turističkog proizvoda, čak i kada građevina nema nikakve izravne veze s turizmom.

Barcelona ima svoju vizuru.

Napulj svoju.

Lisabon svoju.

Split također ima svoju.

I zato je potpuno legitimno pitati kakvu sliku grada želimo stvarati novom gradnjom.

Ne zato da bismo zaustavili razvoj, nego upravo suprotno – da bismo razmišljali kakav razvoj gradu daje dodatnu vrijednost.

A možda baš taj dio grada tek čeka svoje vrijeme

Postoji i druga strana priče.

Područje oko Poljuda i Lore godinama je neobična mješavina stadiona, sportske infrastrukture, vojnog prostora, Spaladium Arene, stambenih zona i velikih površina koje nikada nisu do kraja povezane u jednu gradsku cjelinu.

A stvari se mijenjaju.

Kod Poljuda je 2026. prihvaćena i inicijativa za izgradnju nove zgrade Muzeja Domovinskog rata između stadiona i restorana Stari mornar. Prema najavljenom konceptu, kompleks bi trebao sadržavati oko 2.000 četvornih metara izložbenog prostora, knjižnicu, suvenirnicu i restoran, a početak radova planira se tijekom 2027. godine.

Odjednom se može postaviti drugačije pitanje:

Može li prostor Poljuda i Lore postati novi gradski potez koji će živjeti cijele godine, a ne samo kada Hajduk igra utakmicu?

To bi za Split moglo biti vrlo zanimljivo.

Jer gradu ne trebaju samo apartmani. Trebaju mu ljudi.

Tu dolazimo do ugostiteljstva.

Za restoran ili kafić najbolji susjed nije nužno turist.

Najbolji susjed je često čovjek koji u tom kvartu živi svaki dan.

On ujutro pije kavu.

Kupuje ručak.

Ide u restoran u studenom.

Naručuje dostavu u veljači.

Dovede prijatelje na večeru.

Troši i onda kada turistička sezona završi.

Ako nova stambena gradnja dovede više stalnog života u ovaj dio grada, zajedno s javnim, kulturnim i sportskim sadržajima, to može otvoriti prostor za potpuno novu ugostiteljsku i trgovačku ponudu koja neće ovisiti samo o srpnju i kolovozu.

A to je upravo ono o čemu Split posljednjih godina neprestano govori: kako napraviti grad koji živi dvanaest mjeseci.

Može li nova Lora postati nova gradska zona?

Zamislite taj prostor za deset godina.

Uređen Poljud ili novi stadion.

Aktivna Spaladium Arena ili sadržaj koji će je zamijeniti.

Muzej.

Nova stambena zona.

Restorani.

Kafići.

Trgovine.

Sportski sadržaji.

Pješačke veze.

Blizina Marjana.

Blizina centra.

Odjednom govorimo o prostoru koji potencijalno ima potpuno drugačiju ulogu u gradu od one koju ima danas.

Ali takav razvoj funkcionira samo ako se istodobno razmišlja o prometu, javnom prostoru, zelenilu, pješacima, infrastrukturi i sadržajima u prizemlju.

Jer grad nije samo skup lijepih pojedinačnih zgrada.

Grad je ono što postoji između njih.

I upravo je to turistički važno

Split se posljednjih desetljeća turistički nevjerojatno promijenio.

Ali budućnost turizma vjerojatno nije u tome da još više ljudi naguramo unutar nekoliko ulica stare gradske jezgre.

Ako želimo kvalitetniji i cjelogodišnji turizam, logično je da posjetitelj počne koristiti i druge dijelove grada.

Ode na utakmicu.

Posjeti muzej.

Popije kavu izvan Palače.

Večera u restoranu u kvartu.

Ode na koncert.

Prošeta do Marjana.

I upravo zato razvoj prostora oko Poljuda nije samo urbanističko pitanje.

Može postati i dio odgovora na pitanje kako turistički rasteretiti centar Splita, a da grad od turizma ipak ima korist.

Ali postoji jedna stvar koju ne možemo vratiti

Zgradu možemo renovirati.

Lokal možemo promijeniti.

Cestu možemo preurediti.

Ali jednom kada promijenimo gradsku vizuru, ona uglavnom ostaje desetljećima.

Zato nam se čini zanimljivim upravo sada, dok objekti rastu pred nama, pitati ljude što misle.

Bez svađe.

Bez politike.

Bez toga da je netko automatski „protiv razvoja” ako mu se nešto ne sviđa ili „za betonizaciju” ako mu se sviđa moderna arhitektura.

Samo kao stanovnici grada koji gledaju kako se Split mijenja.

Zato pitamo vas

Sljedeći put kada budete prolazili Poljudom, pogledajte prema Lori.

Nova vizura već se formira.

Sviđa li vam se?

Mislite li da visoke zgrade na tom prostoru Splitu daju moderniji izgled?

Biste li oko Poljuda radije vidjeli nižu gradnju i otvoreniju vizuru?

Ili vam je puno važnije što će se nalaziti u prizemlju, kako će prostor biti uređen i hoće li taj dio grada konačno dobiti više života?

Nama je možda upravo posljednje pitanje najzanimljivije.

Jer turistu možemo pokazivati grad nekoliko dana.

Ali Splićani u njemu moraju živjeti cijelu godinu.

A najbolji turistički grad na kraju je upravo onaj u kojem je dobro živjeti i kada turista nema.