🚢 Što jedan kruzer stvarno ostavi gradu?

Kruzer uplovi u Split. Iz njega izađe nekoliko tisuća ljudi. Riva se napuni, Peristil se napuni, Marmontova se napuni.

Na prvi pogled izgleda kao da je u grad upravo uplovila plutajuća vreća novca.

Nećemo ovdje dokazivati jesu li kruzeri dobri ili loši. Napravit ćemo nešto jednostavnije.

Pratit ćemo jednog izmišljenog gosta od trenutka kada siđe s broda do trenutka kada se vrati na njega.

Nazovimo ga John. 😅

🛳️ 9:00 – John silazi s broda

John je već doručkovao.

Jaja, slanina, kava, sok, voće, palačinke – sve je već pojeo na brodu. Ručak ga također čeka ako se dovoljno rano vrati. Večera svakako.

I tu odmah dolazimo do prve velike razlike između klasičnog turista i gosta s kruzera.

Turistu koji spava u Splitu grad mora osigurati krevet, doručak, ručak, večeru, kavu i zabavu.

John ima hotel, restoran, bar i zabavu parkirane nekoliko stotina metara od Rive.

🚶 9:30 – John ide vidjeti Dioklecijana

Šeta Rivom. Fotografira podrume. Fotografira sfingu. Fotografira Prokurative. Fotografira ženu. Žena fotografira njega.

John zasad koristi grad intenzivno.

Ali korištenje grada i trošenje novca nisu ista stvar.

💧 10:15 – Vruće mu je

John kupuje bocu vode.

Evo prvog konkretnog novca koji je ušao u lokalnu ekonomiju.

Ali ni ta tri eura nisu tri eura zarade trgovca. Od njih treba odbiti nabavnu cijenu robe, PDV, plaću radnika, najam, struju i ostale troškove.

To vrijedi za gotovo svaku sljedeću Johnovu kupnju.

🍦 11:00 – Vrijeme je za sladoled

John vidi sladoled.

John kupuje sladoled.

Neke ekonomske odluke ipak ne zahtijevaju doktorat. 😂

🧲 11:45 – Magnet koji će završiti na hladnjaku u Leedsu

John kupuje suvenir.

Recimo magnet i neku malu sitnicu.

Ali tu nastaje novo pitanje.

Je li suvenir napravljen u Splitu? U Hrvatskoj? U Europi? Ili je došao u kontejneru iz druge države?

Jer novac potrošen u gradu nije automatski novac koji ostaje u gradu.

🍽️ 13:00 – Hoće li John ručati?

Ovdje priča postaje zanimljiva.

John može sjesti u restoran.

Ali John vrlo dobro zna da ga na brodu čeka hrana koju je već platio.

Recimo da ipak sjedne.

John je sada ukupno potrošio:

Napomena: ovo je ilustrativni primjer, a ne izmjerena prosječna potrošnja gosta kruzera u Splitu.

🤔 Je li 46 € puno ili malo?

E tu nema jednostavnog odgovora.

U jednom europskom istraživanju korištenom za procjenu kruzerskog prometa navodi se prosječna potrošnja tranzitnog putnika u luci od oko 62 €.

Ali stvarni rezultati mogu jako varirati od grada do grada.

Istraživanje 1.010 putnika s kruzera u Tarragoni, primjerice, našlo je prosječnu potrošnju od samo 21,20 € po putniku, bez prijevoza. Čak 15% ispitanih nije potrošilo ništa.

🚢 15:30 – John se vraća na brod

Što je grad dobio?

U našem izmišljenom primjeru:

Dakle, tvrdnja da gost s kruzera gradu ne ostavi ništa očito bi bila pogrešna.

Ostavi.

Samo je puno zanimljivije pitanje:

🏨 A sad zamijenimo Johna običnim turistom

Recimo da John nije stigao kruzerom.

Doletio je u Split i ostaje tri dana.

Odjednom mu trebaju:

• 🏨 tri noćenja
• ☕ tri doručka ili barem nekoliko kava
• 🍽️ ručkovi
• 🍷 večere
• 🚕 prijevoz
• 🍺 večernji izlazak
• 🛒 trgovina
• 🍦 sladoledi
• 🎁 suveniri

To je potpuno druga ekonomska životinja.

Zato se kod kruzerskog turizma ne bi trebalo gledati samo:

nego:

👥 A što ako s broda siđe 3.000 Johna?

Sad dolazi trik s velikim brojkama.

Ako bismo potpuno hipotetski uzeli naših 46 € po osobi i pomnožili ih s 3.000 putnika:

Zvuči fantastično.

Ali neće svi sići s broda. Neće svi potrošiti 46 €. Neće svi ručati. Neki će imati unaprijed organizirane izlete. Neki će samo prošetati. Neki će kupiti puno više.

A od ukupne potrošnje dio odlazi na nabavu robe, poreze, vanjske dobavljače i druge troškove.

Zato je račun:

koristan kao početak razmišljanja, ali nije isto što i:

📍 Split već ima zanimljiv trag

Istraživanje provedeno 2019. među lokalnim stanovništvom i poslovnim dionicima povezanima s Lukom Split pokazalo je zanimljivu razliku.

Stanovnici su ekonomske i društvene učinke kruzerskog turizma uglavnom doživljavali vrlo pozitivno.

Ali poslovni dionici bili su oprezniji i prijavljivali su tek malen rast prihoda i zaposlenosti povezan s kruzerskom aktivnosti.

📈 A kruzera u Splitu definitivno ima

Prema podacima istraživača sa Sveučilišta u Splitu, Split je 2024. zabilježio 331 dolazak stranih kruzera.

U prvoj polovici 2026. Državni zavod za statistiku evidentirao je 135 posjeta stranih kruzera luci Split.

Dakle, ne govorimo o rubnom dijelu turizma.

Govorimo o ozbiljnom broju brodova i velikom broju ljudi koji u vrlo kratkom vremenu koriste isti dio grada.

🚦 Jer postoji i druga strana jednadžbe

Gost ne donosi samo potrošnju.

Svaki veliki turistički tok koristi i:

• ulice
• javni prostor
• prometnu infrastrukturu
• komunalni sustav
• kulturnu baštinu
• prostor kojim se istovremeno koriste stanovnici i drugi posjetitelji

Novije istraživanje kruzerskog turizma u Zadru upravo upozorava da koncentracija velikog broja putnika na kratkim gradskim pravcima može stvarati prometne gužve i lokalne okolišne troškove.

To ne znači:

Jednako kao što 46 € našeg Johna ne znači:

⚖️ Pravo pitanje je dosadnije – ali puno pametnije

Tek tada počinjemo govoriti o stvarnom ekonomskom učinku.

😅 A Riva nas lako zavara

Jer ljudski mozak voli ono što vidi.

Vidimo:

👨👩👧👦👨👩👧👦👨👩👧👦👨👩👧👦👨👩👧👦

i zaključimo:

“Danas je grad zaradio bogatstvo.”

Ali ekonomija ne broji glave.

Broji transakcije.

A još ozbiljnija ekonomija pita kamo je novac nakon te transakcije otišao.

🚢 Pa što onda jedan kruzer stvarno ostavi gradu?

Ne nulu.

Ali ni onoliko koliko nam se čini kad pogledamo prepunu Rivu.

Pravi odgovor nalazi se negdje između.

I upravo zato možda bismo nakon sljedećeg dolaska kruzera trebali manje brojiti koliko je ljudi sišlo s broda – a malo više pitati što su napravili kad su sišli.

NIRS News · Split · ugostiteljstvo · turizam · kruzeri