Konoba Tovar – babina kužina u srcu Splita
Di mi je sad moj tovar sivac, di su mi njegove drage uši?
Evo ga u Getu.
Iako je konoba Tovar tek otvorila, a mi došli u nebožje ure, unutra je već bilo punih stolova, a ekipa je nastavila dolazit. I to sve domaći. Njanci turista puža s kućicom od ruksaka na leđima.
Nikola je konobu otvorio 15. 7. znači nema 10 dana.
Jelovnik od pešest jela pun je domaće spize, a sve nas je podsjetilo ka da smo došli u babe na selo. Čak su i tanjuri iz starih kredenci koje je baba čuvala za posebne prilike, a koje nikad nisu dolazile.
Beštek je iz NIRS-a. Ovo van nije obični beštek s drvenon ručkom, nego pollywood (recimo prelakirano drvo) koje može i u mašinu, zbog čega ga ugostitelji obožavaju, bar oni koji žele kvalitetan beštek za rustikalni đir.
Zanimljiv nam je bio i šank s ugrađenim barskim hladnjakom, a da ne spominjemo antičke kolone.
Tovar je, zaključili smo, misto za sakrit se od turista u srcu Palače.
Ima restorana koje primijetiš zbog velikog natpisa, uređenja ili lokacije.
A ima i onih drugih, puno zanimljivijih, koji svoju priču grade kroz spizu, ljude i atmosferu.
Konoba Tovar spada upravo u ovu drugu kategoriju.
Smještena u Ulici Majstora Jurja 4, u samom srcu Splita, Tovar je jedno od onih mista koja dobro opisuju ono što ljudi zapravo traže kad kažu da žele doživjeti Dalmaciju: jednostavnost, domaći štih i dobru spizu bez nepotrebnog kompliciranja.
Tovar – ime koje u Splitu ne treba puno objašnjavati
Već samo ime konobe govori kojim putem ova priča ide.
Tovar je jedan od onih dalmatinskih simbola koji u sebi ima i tvrdoglavost i karakter, ali prije svega nešto naše. I upravo zato ime dobro pristaje konobi u staroj splitskoj jezgri.
Ovdje nije poanta napraviti još jedan generički restoran koji bi mogao biti u Splitu, Barceloni ili na Mykonosu.
Poanta je da znaš di si.
U Splitu.
Dalmatinska kuhinja bez velike filozofije
Kad gost sjedne u konobu, ne traži predstavu. Traži dobru spizu.
Tovar se oslanja upravo na mediteransku i dalmatinsku kuhinju, a ono što se kroz iskustva gostiju posebno provlači jesu riba, lignje, riblja juha i druga jela koja prirodno pripadaju našem podneblju.
To je ona vrsta kuhinje kod koje kvaliteta namirnice mora biti ispred svega ostalog.
Jer dobru ribu ne treba sakriti iza pet umaka.
Dobre lignje ne trebaju objašnjenje od pola stranice.
A kad je spiza dobra, gost to vrlo brzo zna.
Konoba usred grada koja još ima karakter
Split se posljednjih godina nevjerojatno promijenio.
Stara gradska jezgra prepuna je novih restorana, barova i koncepata koji se bore za pažnju gosta. Upravo zato sve više vrijede mjesta koja uspiju zadržati vlastiti karakter.
Konoba Tovar nalazi se praktički usred svega, ali pokušava sačuvati upravo onu atmosferu zbog koje ljudi vole male dalmatinske konobe.
Bez previše pompe.
S dobrom spizom.
S čašom vina.
I s osjećajem da si ipak u Splitu, a ne u restoranu napravljenom prema istom predlošku koji danas možeš pronaći u pola turističkih gradova Europe.
NIRS priče: ljudi iza splitskog ugostiteljstva
Nama u NIRS-u ugostiteljstvo nikad nisu bili samo tanjuri, čaše, pribor, strojevi i oprema.
Iza svakog restorana nalazi se netko tko ga je otvorio.
Netko tko ujutro prvi dolazi.
Netko tko bira namirnice, slaže stolove, mijenja jelovnik, rješava rezervacije, dočekuje goste i navečer zadnji zatvara vrata.
Zato ovom serijom želimo predstaviti upravo njih.
Naše restorane, konobe, kafiće, hotele i druge ugostitelje iz Splita i Dalmacije s kojima se susrećemo kroz posao.
Ne kao još jednu listu „10 najboljih restorana u Splitu“, nego jednog po jednog.
Jer svako misto ima svoju priču.
A ovaj put – priča je Tovar.
Konoba Tovar
📍 Ulica Majstora Jurja 4, Split
🍽️ Dalmatinska / mediteranska kuhinja
🐟 Riba i morska spiza
☀️ Split, stara gradska jezgra
Ako ste u centru Splita i tražite konobu s dalmatinskim karakterom, Tovar stavite na svoju listu.
A mi nastavljamo dalje predstavljati ljude i mjesta koja čine splitsku ugostiteljsku scenu.
Jer Split nisu samo Dioklecijanova palača, Riva i sezona.
Split su i ljudi koji svaki dan otključavaju vrata svojih lokala.
I upravo njihove priče želimo pričati.
