Krleža se vratija, a Hrvatska mu opet dala materijala: Ivančić i Buljan uzdrmali zagrebačku Komediju

Prošlo je gotovo 90 godina otkako je Miroslav Krleža napisao „Na rubu pameti”. U međuvremenu smo prominili državu, valutu, nekoliko generacija političara i nebrojeno društvenih parola. Ali, sudeći po novoj kazališnoj adaptaciji, neke stvari ostale su toliko iste da bi Krleža danas moga samo otvorit laptop i nastavit di je sta.

U obnovljenom zagrebačkom Kazalištu Komedija 4. studenoga 2026. premijerno je izvedena predstava „Na rubu pameti / Roll over Krleža”, prema romanu Miroslava Krleže iz 1938. godine.

Adaptaciju potpisuje splitski novinar i književnik Viktor Ivančić, a režiju Ivica Buljan.

I već na papiru jasno je da ovo nije kombinacija od koje se očekuje pristojno klimanje glavom i odlazak doma na čaj od kamilice.

Kad čovik kaže istinu, nastane problem

U središtu Krležine priče nalazi se Doktor, obrazovan čovjek koji godinama uredno živi prema društvenim pravilima. Ne talasa, ne proturječi, ne dira u tuđe interese.

Sve dok jednog dana ne odluči kazati ono što misli.

I eto ti nevolje.

Jer u društvu u kojem je pristojnost često samo drugo ime za poslušnost, istina može biti najnepristojnija stvar koju čovik izgovori.

Doktor se suprotstavlja moćniku koji se hvali nasiljem. Njegov postupak pokreće lavinu osuda, pritisaka i društvenog izopćenja.

Krleža je tu priču napisao 1938., ali njezina temeljna pitanja danas zvuče neugodno poznato.

Koliko smo spremni tolerirati nepravdu ako nam je tako lakše? Zašto se onoga tko progovori često proglašava problemom, dok se problemu uredno pruža ruka?

I zašto društvo tako često više voli mirnog poslušnika nego čovika koji postavlja nezgodna pitanja?

Viktor Ivančić: Krleža u Hrvatskoj 2026.

Ivančićeva adaptacija ne pokušava Krležu zatvoriti u književni muzej, između staklene vitrine i natpisa „ne diraj eksponate”.

Naprotiv, klasični tekst povezuje s aktualnim društvenim pitanjima, uključujući odnos prema ratnim zločinima, nacionalnim mitovima, povijesnom revizionizmu i političkoj poslušnosti.

U prikazima predstave posebno se izdvajaju reference na ubojstvo obitelji Zec, Pakračku Poljanu i odnos prema ustaškoj simbolici.

To nisu teme koje je lako iznijeti na pozornicu, a još ih je teže uklopiti u satiru bez pretvaranja kazališta u političku tribinu.

No upravo je u tome zanimljivost Ivančićeva pristupa: Krležina priča ne služi samo kao povijesni predložak nego kao ogledalo sadašnjosti.

A ogledalo, kako znamo, nije krivo ako nam se ne sviđa ono šta vidimo.

Ivica Buljan i kazalište koje ne želi biti samo ukras

Redatelj Ivica Buljan poznat je po kazališnom izrazu koji ne bježi od snažnih društvenih tema, provokacije i pomicanja granica scenskog prikaza.

Njegov susret s Ivančićevom adaptacijom zato djeluje kao logičan umjetnički spoj.

Umjesto da Krležin roman ostane samo lektira koju smo nekad čitali, ili barem tvrdili da jesmo, predstava ga vraća među žive društvene sukobe.

Posebnu simboliku nosi i činjenica da je upravo ova izvedba otvorila obnovljeno Kazalište Komedija.

Obnoviti kazališnu zgradu svakako je važna stvar. Ali još je važnije što se u njoj govori.

Ako se nova kazališna sezona otvara djelom koje propituje autoritete, društvenu šutnju i odnos prema prošlosti, onda je to umjetnička odluka vrijedna pozornosti.

Publika je prepoznala predstavu

Prema objavama Kazališta Komedija, premijerna izvedba nagrađena je dugotrajnim pljeskom, a studenske izvedbe bile su rasprodane.

U glavnim ulogama nastupaju Dražen Bratulić kao Doktor, Roko Sikavica kao Sjena i Ognjen Milovanović kao Domaćinski, uz ostatak glumačkog i plesnog ansambla.

Dosadašnji kritički osvrti nisu jednoglasni u ocjeni svih redateljskih rješenja. Primjerice, u osvrtu objavljenom na tportalu Gea Vlahović istaknula je političku provokativnost i energiju predstave, ali i određene dramaturške slabosti u njezinu drugom dijelu.

I to je sasvim legitimno. Kazalište koje otvara ozbiljna pitanja ne mora izazvati jednodušno oduševljenje da bi bilo važno.

Dapače, možda je najgore što se umjetničkom djelu može dogoditi da svi iz njega izađu potpuno ravnodušni.

Dva dalmatinska autora, jedan Krleža i puno nezgodnih pitanja

Za dalmatinsku kulturnu publiku ova predstava ima dodatnu zanimljivost.

Viktor Ivančić i Ivica Buljan autori su snažno povezani sa Splitom, gradom u kojem se o politici, društvu i svemu ostalome oduvijek raspravljalo glasno, često i bez posebne pozivnice.

U njihovoj suradnji susreću se novinarska satira, književnost i suvremeno kazalište.

Krleža pritom nije poslužio kao zgodan klasik za ukrašavanje repertoara. Njegov roman postao je polazište za razgovor o Hrvatskoj danas.

A Hrvatska, budimo pošteni, materijala za satiru ima toliko da bi se moglo radit u tri smjene.

Zašto ovu predstavu vrijedi pogledati?

Zato što nas podsjeća da književnost nije samo zbirka velikih imena i obaveznih školskih naslova.

Zato što kazalište može biti prostor u kojem se postavljaju pitanja koja se u svakodnevnom životu prečesto izbjegavaju.

I zato što je priča o čovjeku koji odbija šutjeti pred moći jednako važna danas kao i u vremenu u kojem ju je Krleža napisao.

„Na rubu pameti / Roll over Krleža” djeluje kao predstava koju vrijedi pogledati upravo zbog njezine spremnosti da bude neugodna, duhovita i društveno angažirana.

Ne mora se publika složiti sa svakom interpretacijom, svakim prizorom ili svakom političkom porukom.

Ali dobro je da postoji kazalište koje nas ne pita samo jesmo li se zabavili nego i jesmo li o nečemu razmislili.

Jer, na kraju krajeva, ako je Krleža prije gotovo 90 godina pisao o društvu koje kažnjava one koji govore istinu, možda bi bilo lipo da smo u međuvremenu barem malo napredovali.

Ako nismo, eto barem imamo dobru predstavu o tome.