Divljanje vakumiranih narezaka: 5 feta pršuta za 3 eura
Pet feta pršuta, tri eura i pola kile plastike: jesmo li mi normalni?
Nekad si kupio deset deka pršuta i lipo se naija. Danas kupiš pakiranje, otvoriš ga, pribrojiš fete i zapitaš se jesi li slučajno uzea degustacijski uzorak. A čajna kobasica? E, to je tek posebna priča.
Koliko danas košta pakirani pršut?
Pet feta u kutijici možda ne izgleda skupo dok ne pogledamo cijenu kilograma. Evo nekoliko stvarnih cijena objavljenih u hrvatskim trgovinama.
| Proizvod | Gramaža | Cijena | €/kg |
|---|---|---|---|
| Dimmes drniški pršut Konzum |
80 g | 2,52 € | 31,50 € |
| Voštane Dalmatiko KTC |
80 g | 2,59 € | 32,38 € |
| Barić dalmatinski pršut Konzum |
100 g | 3,29 € | 32,90 € |
| Rovagnati Prosciutto Crudo Konzum |
100 g | 3,79 € | 37,90 € |
| Pivac pršut narezak Konzum |
200 g | 4,79 € | 23,95 € |
| K Plus pršut narezak Konzum |
500 g | 7,99 € | 15,98 € |
Za 100 grama pršuta koji košta 3,79 € plaćamo gotovo 38 eura po kilogramu. I to bez kruva, sira i maslina. Još malo pa ćemo pršut posluživati pincetom, jednu fetu po gostu!
Provjera javno objavljenih cijena: 5. 11. 2026. Cijene su informativne, uključuju pojedine akcije i mogu se razlikovati po poslovnici. Nisu automatski ažurirane. Izvori: Konzum i Cjenoteka.
Istražili smo jesu li suhomesnati proizvodi stvarno toliko poskupili, šta se nalazi u njima i zašto nam se čini da za sve više novca dobivamo sve manje marende.
Ajme meni, di je nesta pršut?
Zamisli scenu. Dođeš u supermarket. Lipo si zamislio marendu: malo pršuta, komad sira, kruva i možda koju maslinu. Ništa posebno. Nisi organizira svadbu, niti ti dolazi delegacija iz Bruxellesa.
Dođeš do frižidera, uzmeš pršut i pogledaš cijenu. Dva, tri eura. Dobro, misliš, nije smak svita.
Onda dođeš doma, otvoriš pakiranje i počneš brojit.
Jedna feta. Druga feta. Treća feta. Četvrta. Peta.
I gotovo.
Čovik bi reka da je pršut narezan za fotografiranje, a ne za jest.
Naravno, nije svako pakiranje isto. Ali pakiranja od 80 i 100 grama sasvim su uobičajena na policama. A kad izračunaš cijenu kilograma, priča odjednom izgleda drukčije.
I sad dolazimo do zanimljivog dijela. Cijena od 2,29 eura izgleda relativno bezazleno. Ali kilogram po toj cijeni ispada gotovo 29 eura.
A kupac često ne gleda kilogram. Gleda onu ma lu brojku na polici i misli da je dobro prošao.
Je, dobro je prošao. Samo šta mu za poštenu marendu možda tribaju tri pakiranja.
Danas pakiranje pršuta od 80 g po cijeni od 2,52 € znači da kilogram košta 31,50 €. Za 2 € možemo kupiti približno 63 grama pršuta.
Ako jedna tanko narezana feta teži oko 6 grama, to je otprilike 10 feta pršuta.
Napomena: Prikaz iz 2010. s 30 feta ilustrativan je jer nemamo potvrđenu maloprodajnu cijenu pršuta iz te godine. Broj feta ovisi o debljini rezanja. Usporedba nije dokaz stvarnog poskupljenja od 67 %.
A šta se dogodilo s čajnom? Je li ovo ista kobasica?
Čajna kobasica nekad je imala jedan vrlo jednostavan zadatak: da miriše na čajnu kobasicu.
Otvorio bi je i znao šta si kupio. Čvrsta tekstura, karakterističan miris, začini i onaj okus zbog kojeg bi se odrezala još jedna feta. Pa još jedna.
Danas se zna dogodit da kupiš čajnu, probaš je i počneš proučavat omot. Ne zato šta si posebno znatiželjan, nego da provjeriš jesi li uopće uzeo ono šta si mislija.
Ali tu moramo biti pošteni. Ne možemo tvrditi da su sve čajne kobasice danas lošije. Za takvu tvrdnju trebalo bi usporediti stare i nove recepture, sastav i rezultate kušanja.
Ono što znamo jest da okus ovisi o udjelu mesa i masnoće, začinima, dimljenju, fermentaciji i trajanju zrenja.
Promijeni li se receptura ili postupak proizvodnje, može se promijeniti i ono šta osjećamo kad zagrizemo.
Čajna ili uspomena na čajnu?
Nije problem ako proizvođač koristi suvremenu tehnologiju. Problem nastaje kad kupac očekuje poznati okus, a dobije proizvod koji mu s tim okusom ima sve manje zajedničkog.
I još ga plati više nego prije.
Godine 2010. kilogram čajne kobasice u posebnoj Podravkinoj ponudi koštao je 70,11 kn (9,30 €), a danas pakiranje od 80 g po cijeni od 2,09 € odgovara cijeni od 26,13 €/kg.
Za ista 2 € tada se moglo dobiti oko 215 g, a danas oko 77 g. Ako jedna feta teži približno 3 grama, to je 72 fete nekad i 26 feta danas.
Gotovo 64 % manje čajne za isti novac!
Napomena: Usporedba je ilustrativna jer se cijena iz 2010. odnosi na posebnu ponudu zaposlenicima, a današnja na narezani proizvod u malom pakiranju. Broj feta je procjena.
Pršut je pršut? E, nije baš tako.
Ovo je možda i najzanimljiviji dio cijele priče.
Na policama možemo pronaći pršute koji se znatno razlikuju po sastavu.
Voštane Dalmatiko
Prema objavljenoj deklaraciji: svinjski but i sol.
K Plus pršut narezak
Prema objavljenoj deklaraciji: svinjski but, sol, dekstroza, začini, natrijev nitrit, kalijev nitrat i natrijev askorbat.
Oba proizvoda nose naziv pršut. Ali njihov sastav nije jednak.
Znači li to da je drugi automatski loš? Ne. Dopušteni aditivi imaju svoje tehnološke funkcije, a sama duljina popisa sastojaka nije dokaz loše kvalitete.
Ali pokazuje da bi kupac ipak trebao okrenuti pakiranje i pogledati šta piše na poleđini.
Posebno treba razlikovati mjesto proizvodnje od podrijetla mesa. To nisu nužno iste stvari.
Kad kupujemo proizvod koji doživljavamo kao domaći i tradicionalni, dobro je znati šta točno jamče njegove oznake.
Plaće imaju svoje planove, a cijene hrane svoje.
Da ne ispadne da samo gunđamo jer nam je neko dirnija u pršut, pogledajmo šta kažu podaci.
Prema podacima iznesenima u Hrvatskom saboru, cijene hrane u Hrvatskoj tijekom 2025. prosječno su porasle 5,4 posto.
Eurostatovi podaci za meso pokazuju da je razina cijena krajem 2025. bila približno 53 posto viša nego 2015. godine.
To ne znači da je svaki pršut poskupio za isti postotak. Niti da su cijene rasle svakog mjeseca bez iznimke.
Ali znači da osjećaj kako je hrana tijekom godina postala znatno skuplja nije izmišljen.
A problem s poskupljenjima je šta cijena, kad jednom ode gore, ne mora pasti samo zato šta je inflacija usporila.
Drugim riječima: ako pršut više ne poskupljuje, to ne znači da je opet jeftin.
Kad plastika izgleda ka da je ima više od pršuta
Još jedna zanimljiva pojava su mala, uredno složena pakiranja suhomesnatih proizvoda.
Sve izgleda krasno. Prozirna ambalaža, lipa etiketa, fete posložene kao da idu na modnu pistu.
Otvoriš, a unutra količina za dva zalogaja i jednu raspravu o tome koliko je sve poskupilo.
Takva pakiranja imaju smisla za kupce koji žive sami, žele malu količinu ili im je važna praktičnost.
Ali imaju i manu: teže je primijetiti stvarnu cijenu proizvoda ako ne gledamo cijenu po kilogramu.
Samo zato što pakiranje sadrži 80 grama, ne znači da je proizvođač smanjio količinu.
Da bismo govorili o takozvanom shrinkflationu, morali bismo dokazati da je isto pakiranje prije sadržavalo više proizvoda.
Ali možemo postaviti sasvim razumno pitanje:
Koliko zapravo plaćamo pršut, a koliko rezanje, pakiranje, transport i praktičnost?
Proizvođač, trgovac ili sveti Ante od marže?
Kad vidiš koliko košta malo pakiranje pršuta, prva reakcija je jasna: neko tu dobro zarađuje.
Možda i zarađuje. Ali bez uvida u nabavne cijene, troškove proizvodnje i trgovačke marže ne možemo pošteno reći tko na kojem proizvodu uzima koliko.
Znamo da proizvodnja košta. Meso, radnici, energija, zrenje, skladištenje, rezanje, pakiranje i dostava.
Znamo i da trgovine moraju pokriti svoje troškove.
Ali isto tako znamo da kupac na kraju mora sve to platiti.
A kad se trošak povećava, pakiranje smanjuje ili receptura mijenja, kupac je taj koji prvi primijeti razliku.
Kako kupit pršut, a da te ne zavrti u glavi?
Ne triba postat prehrambeni tehnolog da bi kupio marendu. Ali nekoliko stvari danas stvarno vridi provjeriti.
- Gledaj cijenu po kilogramu. Pakiranje od dva eura nije nužno povoljno.
- Čitaj sastav. Posebno kad plaćaš više za tradicionalni proizvod.
- Provjeri podrijetlo. Mjesto proizvodnje i podrijetlo mesa nisu uvijek ista stvar.
- Usporedi gramažu. Ne gledaj samo veličinu kutije.
- Ne kupuj samo po etiketi. Lipa ambalaža nije jamstvo dobrog okusa.
- Probaj različite proizvođače. I skuplji proizvod može razočarati, a povoljniji ugodno iznenaditi.
Je li sve otišlo sto posto na gore?
Ako ćemo pošteno, nije moguće dokazati da su baš svi suhomesnati proizvodi postali lošiji nego prije.
I dalje postoje kvalitetni proizvođači, tradicionalni postupci proizvodnje i odlični proizvodi.
Ali nekoliko stvari možemo sasvim jasno reći.
Cijene mesa dugoročno su znatno porasle. Mala pakiranja česta su na policama. Proizvodi istog općeg naziva mogu imati različite sastave. A kupcu je za dobar odabir potrebno sve više informacija.
Ono što još treba ozbiljno istražiti jest jesu li se recepture popularnih čajnih kobasica i drugih narezaka mijenjale tijekom godina i kako se to odrazilo na okus.
Jer jedno je nostalgija. A drugo je kad isti proizvod stvarno promijeni sastav.
Za kraj: di je nesta obična marenda?
Nekad si kupio malo pršuta, malo sira, kruva i pomidora. Sija za stol i uživa.
Danas prije marende proučiš cijenu kilograma, provjeriš deklaraciju, usporediš tri pakiranja i još se pitaš je li pršut stvarno domaći.
A kad sve to obaviš, otvoriš kutiju i shvatiš da si zaboravio kupiti drugo pakiranje.
Jer pet feta je pet feta. Ma koliko lipo bile složene.
I zato pitanje nije samo zašto je pršut skup.
Pitanje je kako smo došli do toga da obična marenda izgleda kao mali luksuz.
A ljudi moji, nismo tražili kavijar. Samo malo dobrog pršuta.
Podaci o cijenama i sastavu temelje se na javno objavljenim deklaracijama i ponudama trgovačkih lanaca.
Podaci o inflaciji temelje se na javnim statističkim podacima i izvještajima Eurostata te službenim informacijama o kretanju cijena hrane.
Za provjeru aktualnih statističkih podataka:
Prikazane cijene pojedinih pakiranja služe kao primjeri ranije objavljenih ponuda, a ne kao potvrda današnjih cijena.
Članak ne tvrdi da su svi proizvodi lošije kvalitete niti da je utvrđena nepravilnost kod navedenih proizvođača.
