Kad je marenda postala branč? U Splitu se nekad išlo na fažol, danas se rezerviraju jaja
Od Apolla i Fife do poširanih jaja, avokada i mimoza. Je li Split dobio novi obrok ili smo samo naučili staru spizu zvati drukčijim imenom?
U Splitu se dogodila jedna zanimljiva gastronomska promjena. Nije nestalo fažola, nisu se zabranile tripice, a ni teće s gulašem još nisu završile u muzeju. Ali dogodilo se nešto što bi prije petnaestak godina izazvalo ozbiljnu raspravu za stolom: marenda je dobila konkurenciju koja se zove branč.
I ne samo da se zove branč nego se na njega ide ciljano, često vikendom, ponekad uz rezervaciju. Na stolu su jaja, ali ne bilo kakva. Jaja su poširana, benedikt, florentine, carbonara. Kruh je brioche ili focaccia. Pije se mimoza, a avokado se u međuvremenu toliko udomaćio da ga više nitko ne pita odakle je došao.
Danas pitaš: „Di ćemo na brunch?”
A u oba slučaja gladan si.
Apollo, Fife i Biberon: kad marenda nije tribala objašnjenje
Kad u Splitu spomeneš marendu, mnogima će prije pasti na pamet Apollo na Plokitama, Fife na Matejuški ili Biberon nego nekakav moderno uređen lokal s jelovnikom na engleskom.
Iako su to različiti ugostiteljski koncepti, povezuje ih ideja koja je Splićanima dobro poznata: dođeš gladan, pogledaš što se nudi, izabereš nešto konkretno i ideš dalje sa životom.
U Apollu se priča vrti oko domaćih, kuhanih jela: gulaša, punjenih paprika, sarme, mesa i priloga. Fife je godinama prepoznatljiv po dalmatinskoj spizi, pašticadi, bakalaru, tripicama i drugim jelima koja nisu nastala da bi dobro izgledala na Instagramu. Biberon, sa svojim samoposlužnim konceptom, predstavlja moderniju, bržu verziju odlaska na gotov obrok.
Marenda, naravno, ne mora biti ni mesna ni teška. Može biti komad kruva, malo sira, riba ili što se već toga jutra našlo u kužini.
Ali kad Splićanin kaže da ide na marendu, obično ne zamišlja da će mu konobar objašnjavati razliku između holandeza i chimichurrija.
Marenda je bila jednostavna stvar. Počneš radit rano, ogladniš prije podne, sjedneš, pojedeš i vratiš se obavezama.
A onda su došla jaja s prezimenom
Branč je u Split stigao s drukčijom filozofijom. To više nije samo obrok između doručka i ručka. To je izlazak.
U restoranu Mokosh, primjerice, vikendom se poslužuje branč koji uključuje poširana jaja, steak and eggs, shakshuku, francuske tosteve i jela koja bez problema mogu zamijeniti ručak. Tu su i glazba uživo te kokteli.
U Maoni je 2026. predstavljen poseban brunch jelovnik s jelima poput Eggs Benedicta, avokado tosta, turskih jaja, shakshuke i slatkih kombinacija.
Split nije zamijenio marendu jajima. Dobio je još jedan način da provede nekoliko sati za stolom.
A ta jaja zaslužuju posebno poglavlje.
Nekad si ih naručiva na oko, kajganu ili tvrdo kuvana. Danas ih možeš dobiti na briocheu, uz holandez, losos, pršut, feta sir ili umak čije ime prvi put čuješ.
Je li branč zapravo marenda?
Nije. Barem ne sasvim.
Branč je nastao spajanjem engleskih riječi breakfast i lunch, a sam izraz dokumentiran je još 1895. godine. Dakle, nije ga izmislio neki splitski ugostitelj kad je shvatio da može prodavati jaja i nakon deset ujutro.
Marenda je, s druge strane, dio dalmatinske svakodnevice. Tradicionalno se jela tijekom pauze od posla, najčešće između deset i podne. Povezana je s radnicima, težacima, škverom, radnim danom i jelima koja daju snagu za ostatak posla.
Branč je češće vikend-priča. Ne jedeš ga zato što moraš nastaviti raditi za pola sata, nego zato što imaš vremena.
Pauza od posla
Najčešće radnim danom, između deset i podne. Fažol, gulaš, riba, tripice ili što je već toga dana na meniju.
Razlog za izlazak
Često vikendom, bez žurbe. Poširana jaja, brioche, avokado, slatka jela, kava i kokteli.
Naravno, granica nije tako stroga. Na branču možeš pojesti burger, a na marendi dva jaja. Nitko ne kontrolira što smiješ naručiti.
Razlika je više u navici, atmosferi i načinu na koji se obrok predstavlja.
Kad je Split počeo brančati?
Ne postoji datum kad je marenda službeno predala ključeve branču. Niti je to uopće napravila.
Ali postoje konkretni tragovi širenja novog koncepta.
Restoran Mokosh navodi da je pokrenuo vikend-branč, nakon ranijih iskustava s takvom ponudom u restoranu Bepa na Pjaci.
Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije u promociji dalmatinske marende izričito naglašava da marenda nije brunch.
Maona u Marmontovoj predstavlja svoj Brunch Club Menu.
To nisu prvi brančevi u povijesti Splita, ali jesu primjeri kako je koncept posljednjih godina postao sve vidljiviji i dobio vlastito mjesto na jelovnicima.
Dakle, dok jedan dio ugostiteljstva promovira novu kulturu vikend-doručka, drugi podsjeća da Dalmacija već ima vlastitu tradiciju jedenja između doručka i ručka.
I jedni i drugi imaju pravo.
Od kumpira do spada: nije se prominila samo spiza nego i riči
Branč je samo jedan dio mnogo šire promjene. U posljednjih desetak godina gastronomski rječnik dobio je niz izraza koje bi nekada trebalo posebno objašnjavati, a danas ih susrećemo na jelovnicima, društvenim mrežama i aplikacijama.
Spad (spud)
Pečeni kumpir s različitim nadjevima. Engleska riječ za krumpir puno je starija, ali se kod nas posljednjih godina počela koristiti kao naziv za posebno pripremljeno jelo. Nekad je bija kumpir, danas je spad. A kad ga napuniš mesom, sirom i umacima, više nije ni prilog.
Smeš (smash burger)
Burger koji se priprema pritiskanjem mesne kuglice na jako vruću ploču. Nije samo novo ime za obični burger nego naziv za određenu tehniku pečenja. Ali zvuči kao da se burger s nekim posvađa.
FoodTok
Gastronomski dio TikToka, odnosno sadržaj s receptima, restoranima, kuhanjem i degustacijama. Nekad si recept dobija od matere, danas od nekoga tko ga objašnjava u 37 sekundi.
Woltanje
Razgovorni izraz za naručivanje hrane putem Wolta. Od imena aplikacije nastao je glagol, kao što smo od Googlea dobili guglati.
Glovanje
Isto to, samo preko Glova. Naručivanje više nije radnja koju opisujemo cijelom rečenicom. Sad je dovoljno reći da ćemo nešto glovati.
Woltovac
Neformalni naziv za dostavljača Wolta. Primjer kako od imena brenda nastaje naziv za osobu.
Krafin (cruffin)
Spoj kroasana i muffina. Jedno tijesto, dva pekarska identiteta.
Kruki (crookie)
Spoj kroasana i keksa. Dokaz da se danas ni peciva ne moraju odlučiti što žele biti.
Krofl (croffle)
Kroasan pečen u aparatu za vafle. Još jedan primjer kako od dva poznata proizvoda nastaje novi naziv i nova gastro-moda.
Dubai čokolada
Naziv koji je postao globalno prepoznatljiv zahvaljujući viralnom desertu s pistacijom i kadaifom. Nakon čokolade došle su Dubai fritule, Dubai palačinke i brojne druge prilagodbe. U jednom trenutku izgledalo je kao da će i obični kruv s marmeladom dobiti Dubai verziju.
Mača (matcha)
Japanski čaj u prahu koji nije nova namirnica, ali je posljednjih godina postao znatno vidljiviji na našim jelovnicima. Danas ga možeš piti, jesti u kolaču ili gledati kako ga netko priprema na internetu.
Brančanje
Neformalna izvedenica od riječi brunch. Jer nije dovoljno otići na branč, valja od toga napraviti i glagol.
Razumiš li ti išta od ovoga?
„Jučer san na FoodToku vidila brutalni spad sa smešon pa san ga išla woltat, ali mi je woltovac javija da ga nema, pa san glovala drugi, a jutros san otišla na brančanje, naručila poširana benedikt jaja, popila maču i mimozu, za desert uzela krafin, kruki, krofl i Dubai čokoladu, a mater me pitala jesan li ja uopće išta normalno izila.”
Ako si sve razumija, čestitamo. Spreman si za moderni splitski jelovnik. Ako nisi, ne brini – još uvik ima fažola.
Nisu sve ove riječi nastale posljednjih deset godina. Neke su stare stoljećima, neke desetljećima, a neke su doista novije internetske tvorbe. Ono što im je zajedničko jest da su posljednjih godina postale vidljivije u hrvatskoj gastronomskoj ponudi i govoru.
Nekad smo išli po spizu, danas imamo gastronomski identitet
Promjena jezika otkriva još nešto: hrana više nije samo ono što jedemo nego i način na koji se predstavljamo.
Netko ide na marendu. Netko na brunch. Netko je foodie. Netko prati FoodTok. Netko neće obični burger nego smash, a netko će radije pojesti punjene paprike i ne želi da mu ih itko preimenuje.
Ništa od toga nije nužno bolje ili lošije.
Dapače, lijepo je što Split danas ima i marendaše i brančere, i one koji će naručiti poširana jaja i one kojima je najveća gastronomska radost kad vide da su danas na meniju tripice.
A možda je najbolja stvar u svemu tome što se, unatoč svim novim riječima, jedna splitska navika nije promijenila.
I dalje ćemo pola sata raspravljati di ćemo jesti.
Onda ćemo se posvađati oko izbora.
A kad konačno sidnemo, pitat ćemo konobara što ima dobro.
Jer možeš ti marendu zvati branč, kumpir spad, a burger smeš.
Ali kad si gladan, u Splitu je najvažnije jedno: ima li šta za izist?
