EU ulaže 7 milijuna eura u - ostatke manistre.
Share
Od ostataka manistre do nove hrane: Europa ulaže 7 milijuna eura!
Dosad smo mislili da su ostaci proizvodnje tjestenine uglavnom problem koji triba riješit. A sad europski znanstvenici kažu: čekajte malo, možda tu ima nešto korisno!
U velikom istraživačkom projektu sudjeluje čak i Barilla, a cilj je razviti nove proteine iz nusproizvoda prehrambene industrije.
Jučer otpad, sutra sastojak?
Zamislite tvornicu tjestenine. Svaki dan kroz nju prolaze ogromne količine pšenice, brašna i drugih sirovina.
A u proizvodnji nastaju i nusproizvodi koji nisu završili u pakiranju manistre.
E, upravo takvi materijali mogli bi postati sirovina za nešto sasvim novo.
Europski projekt PROSCALE istražuje kako ostatke prerade krumpira, pšenice i povrća, kao i nusproizvode pekarske industrije i proizvodnje tjestenine, iskoristiti za uzgoj mikroorganizama bogatih proteinima.
Sedam milijuna eura. Nije mala spiza!
Projekt PROSCALE okuplja 16 partnera iz 11 zemalja, među kojima su znanstvene ustanove i velike prehrambene kompanije.
Projekt koordinira finski istraživački centar VTT, a među partnerima su Barilla, Tetra Pak, Wageningen Research i druge organizacije.
I sad dolazimo do pitanja: šta oni zapravo žele napravit?
Gljivice, kvasci i bakterije ulaze u kužinu!
Bez panike, nije riječ o pokvarenoj hrani.
Znanstvenici žele koristiti kontroliranu fermentaciju, odnosno procese u kojima određeni mikroorganizmi pretvaraju hranjive tvari u novu biomasu.
Cilj je proizvesti tri vrste proteinskih sastojaka: proteine dobivene iz gljivica, kvasaca i bakterija.
Ti bi sastojci trebali sadržavati najmanje 50 posto proteina u suhoj tvari.
Potencijalna primjena uključuje zamjene za meso i mliječne proizvode, proteinske proizvode, kruh i tjesteninu.
A di je u svemu tome Barilla?
Jedno od zanimljivijih imena među partnerima je talijanska Barilla, poznata po tjestenini.
Sudjelovanje velikog proizvođača hrane važno je jer se novi sastojci neće promatrati samo u laboratoriju.
Projekt uključuje i testiranje njihove primjene u stvarnim kategorijama prehrambenih proizvoda, uključujući okus, teksturu, hranjivu vrijednost i sigurnost.
Ali nemojte još zamišljat da ćete sutra u dućanu kupit Barilline špagete napravljene ovom metodom.
To nije najavljeno. Istraživanje je tek u razvojnoj fazi.
Može li hrana budućnosti nastat bez novih oranica?
Jedan od glavnih razloga za ovakva istraživanja jest potraga za drukčijim načinima proizvodnje proteina.
Fermentacijski procesi mogu se odvijati u kontroliranim uvjetima, bez potrebe da se za svaku novu količinu proteina obrađuju dodatne poljoprivredne površine.
Projekt također želi bolje iskoristiti nusproizvode prehrambene industrije i smanjiti količinu materijala koji ostaje neiskorišten.
Među ciljevima su učinkovitija proizvodnja, smanjenje troškova i manji utjecaj na okoliš.
Važno je naglasiti da su to zasad ciljevi istraživanja, a ne već ostvareni rezultati.
Hoće li to ljudi uopće tit pojist?
E, to je možda najvažnije pitanje.
Jer možete vi napravit sastojak s puno proteina, malim utjecajem na okoliš i odličnim laboratorijskim rezultatima.
Ali ako čovik proba i kaže da mu je ka karton, ništa od velike priče.
Zato projekt uključuje i provjere okusa, teksture, prihvatljivosti potrošačima i regulatornih zahtjeva.
Drugim riječima, nije dovoljno proizvesti nešto hranjivo. Triba proizvesti nešto šta će ljudi stvarno želit pojist.
A šta bi na sve ovo rekla dalmatinska baba?
Vjerojatno bi prvo pitala: "A je li to zdravo?"
Onda bi dodala: "Ima li to okusa?"
A na kraju bi za svaki slučaj stavila kuvat malo manistre.
I zapravo, sva tri pitanja imaju smisla.
Nova prehrambena tehnologija mora biti sigurna, ukusna i korisna da bi imala stvarnu budućnost na tržištu.
Zato se istraživanje neće baviti samo proizvodnjom proteina, nego i njihovom kvalitetom, primjenom i mogućim odobravanjem za tržište.
NIRS zaključak: budućnost hrane mogla bi bit zanimljivija nego šta mislimo!
Ne znamo hoće li za deset godina na našim stolovima bit više ovakvih proteinskih sastojaka.
Ali znamo da se prehrambena industrija ozbiljno mijenja.
Ono šta je nekad bilo sporedni proizvod možda će postati vrijedna sirovina.
A tradicionalna kužina i nova tehnologija ne moraju nužno biti neprijatelji.
Mi ćemo i dalje rado pojist dobar fažol, brujet i manistru na pome.
Ali ćemo sa zanimanjem pratit šta će znanstvenici skuvat do 2030.
