Studenac je radio gdje drugi nisu htjeli. Je li ga upravo to na kraju koštalo?
U selu, na otoku, kraj magistrale, između nekoliko kuća. Studenac je godinama otvarao male trgovine na mjestima na kojima se često zapitaš kako se takav dućan uopće isplati. Danas, kada je kompanija završila u ozbiljnim financijskim problemima, pojavljuje se neugodno pitanje: što će biti s tim mjestima ako dio trgovina nestane?
Možda najveći paradoks Studenca glasi ovako:
ono što ga je učinilo posebnim – tisuće malih trgovina blizu ljudi – možda je istodobno postalo vrlo skup sustav za održavanje.
🏪 Kako je Studenac završio posvuda?
Studenac se godinama nije razvijao kao Lidl ili Kaufland.
Nije gradio samo velike trgovine uz velike prometnice.
Njegova snaga bila je upravo suprotna:
mali dućan – što bliže kupcu.
Zato Studenac danas možemo pronaći u velikom gradu, turističkom mjestu, selu, na otoku ili uz cestu na kojoj možda nekoliko kilometara nema ozbiljnije trgovine.
Kompanija je godinama vrlo brzo širila mrežu kupnjom drugih trgovačkih lanaca i otvaranjem novih lokacija. Upravo nakon tog razdoblja snažne ekspanzije došli su veliki dugovi i problemi s likvidnošću.
Studenac je 2025. imao oko 854,4 milijuna eura prihoda, ali je godinu završio s oko 30,6 milijuna eura neto gubitka.
Bankovni dug iznosio je oko 288,9 milijuna eura, a obveze po zajmovima još oko 160,5 milijuna eura.
Ukupno: gotovo 450 milijuna eura kredita i zajmova.
U rujnu 2026. Studenac je zatražio otvaranje predstečajnog postupka. Tvrtka je navela financijske probleme i nemogućnost dogovora o produženju kreditnih aranžmana.
💸 Je li problem bio upravo u tim malim dućanima?
To zasad nitko ne može pošteno tvrditi.
Nema javnog podatka koji bi pokazao: „ove male trgovine napravile su Studenčev gubitak”.
Ali možemo postaviti sasvim legitimno ekonomsko pitanje.
Svaka trgovina ima trošak.
Najam ili nekretninu. Struju. Hladnjake. Radnike. Dostavu. Otpis robe. Logistiku. Računovodstvo. Održavanje.
I to vrijedi bez obzira prodaje li ta trgovina dnevno 2.000 ili 20.000 eura robe.
U velikom gradu veliki promet lakše pokriva te fiksne troškove.
U selu od nekoliko stotina stanovnika računica je potpuno drugačija.
Ljeti možda radi odlično.
U studenom – možda jedva.
🌧️ Jer srpanj i siječanj nisu isti mjesec
Upravo je obala najbolji primjer.
Mala trgovina u turističkom mjestu u srpnju može biti puna od jutra do večeri.
U siječnju u tom istom mjestu možda živi tek nekoliko stotina ljudi.
Hladnjak i dalje radi.
Svjetlo i dalje gori.
Netko mora sjediti na blagajni.
Kamion mora donijeti robu.
I zato bi upravo takve trgovine mogle postati važno pitanje ako Studenac u restrukturiranju počne ozbiljno analizirati koje mu se lokacije isplate, a koje ne.
Trgovina može biti loša za račun kompanije, a istodobno vrlo važna za mjesto u kojem se nalazi.
🏝️ Što ako Studenac nestane iz malog mjesta?
U Splitu nije naročita tragedija ako se zatvori jedan Studenac.
U krugu od nekoliko kilometara postoje drugi Studenci, Tommy, Konzum, Lidl, Spar, Plodine i drugi trgovci.
Ali Hrvatska nije samo Split.
Studenac je prodro upravo u mjesta gdje veliki trgovački centri često nemaju ekonomskog razloga dolaziti.
I zato pravo pitanje nije:
„Hoće li Hrvatska ostati bez trgovina?”
Naravno da neće.
Pitanje je:
„Hoće li neka mala mjesta ostati bez trgovine koja im je bila 300 metara od kuće?”
🚗 Jedan kilometar u gradu nije isto što i 20 kilometara na otoku
Ako se trgovina zatvori u Zagrebu, kupac najčešće sjedne u auto ili prijeđe nekoliko ulica.
Ako se zatvori jedini dućan u malom mjestu, posljedica je sasvim drugačija.
Stariji ljudi trebaju prijevoz.
Gost apartmana mora sjesti u auto.
Lokalni restoran više nema mjesto na koje može otrčati kada mu nešto iznenada ponestane.
A na otoku tih deset ili dvadeset kilometara može značiti puno više nego na kopnu.
🍽️ Tu dolazimo do ugostitelja
Restoran ne kupuje glavnu nabavu u Studencu.
Ali mali lokalni dućan ima jednu funkciju koju nijedan veleprodajni distributer ne može potpuno zamijeniti:
Ponestalo je leda.
Nema limuna.
Nestalo je mlijeka.
Došlo je 30 ljudi više nego što ste očekivali.
Kamion dobavljača dolazi tek sutra.
U gradu je to sitnica.
U malom turističkom mjestu bez trgovine to vrlo brzo postaje logistički problem.
🚚 Ali trgovina nije samo polica. Iza nje je cijela ruta.
Još je zanimljivija logistika.
Da bi jedna mala trgovina imala mlijeko, vodu, pivo i kruh, netko tu robu mora dovesti.
Studenac je godinama razvio veliku distribucijsku mrežu upravo zato da može opskrbljivati ogroman broj malih prodajnih mjesta.
Ako bi dio tih trgovina nestao, neće nestati samo prodavaonica.
Nestaje i određena količina robe koja je svakodnevno opravdavala dolazak kamiona u to područje.
A logistika ima vrlo jednostavno pravilo:
To ne znači da će ostali dobavljači prestati dolaziti.
Ali može značiti da male, udaljene lokacije postaju još manje zanimljive trgovcima i distributerima.
🛒 Hoće li Tommy, Konzum ili netko treći jednostavno uskočiti?
Na dobrim lokacijama – vrlo moguće.
Ako Studenac ima trgovinu koja cijelo ljeto radi ogroman promet, takav prostor ima vrijednost.
Konkurencija ga može preuzeti.
Ali što je s trgovinom koja postoji upravo zato što nitko drugi ondje nije htio otvoriti?
To je puno zanimljivije pitanje.
Ako lokacija nije bila dovoljno dobra za druge lance prije Studenca, nije automatski postala dobra samo zato što je Studenac upao u probleme.
I zato bi eventualno zatvaranje mreže moglo proizvesti dvije potpuno različite Hrvatske.
Zatvori se Studenac.
Dođe drugi trgovac.
Život ide dalje.
Zatvori se Studenac.
Nitko ne želi prostor.
Najbliži dućan odjednom je kilometrima dalje.
💥 I možda je upravo tu najveća ironija cijele priče
Studenac je postao toliko raširen upravo zato što je išao tamo gdje veliki formati nisu išli.
Njegov slogan praktički je bio blizina.
Ali blizina košta.
Tisuću velikih kupaca u jednoj trgovini jednostavnije je opslužiti nego tisuću kupaca raspoređenih po deset malih trgovina.
Zato je potpuno legitimno pitati je li model ekstremno guste mreže bio odličan dok je kompanija rasla i imala pristup kapitalu – ali puno teži kada su krediti postali problem.
Ono što zasad znamo jest da su Studenčevi problemi došli nakon godina snažnog širenja i povećavanja zaduženosti.
Ono što ne znamo jest koliki dio problema stvaraju pojedine male trgovine i koje su od njih profitabilne.
Zato bi bilo pogrešno reći:
„Studenac je propao zato što je otvorio previše malih trgovina.”
To zasad nije dokazano.
Ali jednako bi bilo pogrešno ignorirati očito pitanje:
koliko je skupo održavati tako ogromnu mrežu malih trgovina?
⚠️ Studenac danas nije nestao
Važno je naglasiti da Studenac u ovom trenutku nije ugašen.
Tvrtka je zatražila predstečaj i pokušava restrukturirati dugove. Uprava je krajem rujna poručila da više od tisuću trgovina zasad nastavlja poslovati.
Zato danas nitko ne zna hoće li uopće doći do velikog zatvaranja trgovina.
Ali ako do njega dođe, neće biti najzanimljivije gledati koliko je Studenaca nestalo.
Trebat će gledati gdje su nestali.
Ako nestane Studenac kraj trgovačkog centra, vjerojatno se neće dogoditi gotovo ništa.
Ako nestane Studenac koji je jedini dućan u malom mjestu, nije nestala samo jedna trgovina.
Promijenio se način na koji to mjesto funkcionira.
🍺 A za lokalni kafić ili restoran?
Možda će samo morati bolje planirati nabavu.
Možda će netko drugi otvoriti trgovinu.
Možda se neće dogoditi ništa.
Ali možda će vlasnik restorana prvi put shvatiti da mali Studenac na kraju ulice nije bio samo mjesto na kojem turisti kupuju vodu.
Bio je mali komad infrastrukture mjesta.
I zato pitanje nije samo hoće li Studenac preživjeti.
Pitanje je: ako Studenac ode iz mjesta u koje nitko drugi nije htio doći – tko će doći nakon njega?
