Treba li Splitu zaista još noćenja – ili bolji turizam?

Svake godine slušamo iste brojke.

Više dolazaka. Više noćenja. Nova rekordna sezona.

Ali je li Splitu zaista potrebno da svake godine ima još više turista?

Možda više nije glavno pitanje koliko ljudi dolazi, nego što grad od njihovog dolaska dobiva.

Jedno noćenje nije uvijek isto

U statistici je svaki gost jedno noćenje.

Ali za grad nije isto hoće li taj gost:

• prespavati jednu noć i nastaviti dalje

• kupiti nešto u trgovini i pojesti fast food

• ili ostati nekoliko dana, otići u restoran, kupiti lokalnu ribu, popiti dalmatinsko vino, posjetiti muzej i otići na izlet.

Obojica su u statistici turisti.

Ali njihov utjecaj na lokalnu ekonomiju potpuno je različit.

Zato možda ne trebamo govoriti o „kvalitetnijem turistu”, nego o kvalitetnijem turizmu.

Možda nam ne treba više ljudi

Split je grad ograničenog prostora.

U sezoni imamo gužve, promet, pune ulice, probleme s parkingom i veliki pritisak na centar grada.

Ako na sve to dodamo još 5 ili 10 posto gostiju, jesmo li automatski napravili bolju sezonu?

Ne nužno.

Možda bi za Split bilo puno vrjednije da isti broj ljudi ostane malo duže i potroši svoj novac na više lokalnih proizvoda i usluga.

Ugostitelji to prvi osjete

Možete imati pune ulice, a restoran ne mora imati puni promet.

Gost danas može jednu pizzu podijeliti na dvije osobe.

Može preskočiti desert.

Može dio hrane kupiti u supermarketu.

Može naručiti nešto u apartman.

Može provesti cijeli dan u gradu, a relativno malo potrošiti u lokalnom ugostiteljstvu.

Zato broj ljudi koje vidimo na Rivi ne govori nužno koliko dobro posluju restorani, konobe, trgovine i drugi lokalni poduzetnici.

A što želimo prodavati kao Split?

Tu dolazimo do važnijeg pitanja.

Želimo li grad u kojem će turist na svakom koraku pronaći istu pizzu, burger i suvenir koji može pronaći u desecima drugih europskih gradova?

Ili želimo da pamti Split po nečemu što može dobiti samo ovdje?

Ribi.

Peškariji.

Konobi.

Dalmatinskom vinu.

Marendi.

Lokalnoj hrani.

Poljudu.

Marjanu.

Načinu života.

Turizam je puno vrjedniji kada gost ne kupuje samo krevet, nego doživi mjesto u koje je došao.

Kvalitetniji turizam ne znači samo bogatiji gost

To je važno naglasiti.

Nije cilj da Split bude grad samo za bogate turiste.

Gost ne mora potrošiti 500 eura dnevno da bi bio dobar za destinaciju.

Možda je puno važnije da ostane četiri dana umjesto jednoga, da jede u lokalnom restoranu, kupi nešto od lokalnog trgovca i dođe ponovno u travnju ili listopadu.

Takav turist gradu može donijeti više koristi bez dodatnih gužvi.

Možda trebamo promijeniti što slavimo

Naravno da su dolasci i noćenja važni.

Ali možda više ne bi trebali biti jedina mjera uspjeha.

Uz pitanje:

„Koliko smo imali noćenja?”

mogli bismo češće pitati:

Koliko je gost ostao?

Gdje je potrošio novac?

Je li otišao izvan stare gradske jezgre?

Je li korist od turizma osjetio lokalni restoran, trgovina, ribar ili drugi mali poduzetnik?

Bi li se taj gost poželio vratiti?

Jer grad može imati rekordnu sezonu na papiru, a da ljudi koji u njemu žive i rade taj rekord gotovo ne osjete.

Možda Splitu ne treba još jedan rekord

Možda nam ne treba još više turista u dva ljetna mjeseca.

Možda nam treba gost koji ostaje malo duže, dolazi tijekom većeg dijela godine i želi upoznati grad, a ne samo prespavati u njemu.

Zato bi najbolji rezultat buduće sezone možda mogao zvučati puno manje spektakularno:

Isti broj gostiju. Manje gužve. Veća potrošnja kod lokalnih poduzetnika. Duža sezona. Zadovoljniji stanovnici.

Na papiru nema velikog rekorda.

Ali za Split bi to možda bio puno veći uspjeh.