Divina Vina: Splićanin koji u atomskom skloništu na Pujankama proizvodi dalmatinska vina. I ne, nije šala!

Zamislite da živite u splitskoj zgradi, siđete u podrum i umisto bicikli, starih ormara i kutija s božićnim ukrasima pronađete – pravu vinariju. I to ne bilo kakvu. Iza teških vrata nekadašnjeg atomskog skloništa nastaju pošipi, babići i plavci od grožđa iz ponajboljih dalmatinskih vinograda. Dobro došli u svit Ivana Dragičevića i njegove Divine.

Split ima svakakvih zanimljivih adresa. Ima restorana u palači, kafića u starim kućama, konoba u kamenim podrumima i terasa s pogledom koji se naplaćuje gotovo kao dodatno jelo.

Ali vinarija u atomskom skloništu?

E, to već zaslužuje posebnu štoriju.

U splitskom kvartu Pujanke, ispod dvanaesterokatne stambene zgrade, nalazi se Divina Vina, mala urbana vinarija koju vodi Ivan Dragičević.

I dok većina vinara može pokazati prema brdu i reći „tamo mi je vinograd”, Ivanova je priča malo drukčija. Grožđe dolazi iz različitih dijelova Dalmacije, a vino nastaje usred Splita.

Doslovno ispod nogu susjeda.

Od strojarstva do vinarstva. Nije baš klasičan put.

Ivan Dragičević nije od početka planirao život profesionalnog vinara.

Rođen je u Splitu, a obiteljski korijeni vode ga u vrgorački kraj, gdje je odrastao uz priče i iskustva vezana uz vinograde.

Kao mladić pomagao je u obiteljskim vinogradima i tako stekao prve dodire s uzgojem grožđa i proizvodnjom vina.

Ipak, školovao se za strojarskog inženjera.

Na prvi pogled, strojarstvo i vinarstvo možda ne zvuče kao najlogičniji par. Ali kad malo bolje razmislite, i jedno i drugo traži preciznost, razumijevanje procesa, strpljenje i sposobnost da na vrime primijetite kad nešto ne ide kako treba.

A Ivan je ljubav prema vinu nastavio razvijati samostalno, proučavajući tehnologiju proizvodnje i učeći iz dostupnih stručnih sadržaja.

S vremenom je odlučio napraviti ono o čemu mnogi samo pričaju: pretvoriti hobi u ozbiljan posa.

Atomsko sklonište: Od zaštite stanovnika do zaštite dobrog vina

Najneobičniji dio priče definitivno je prostor.

Divina je smještena u nekadašnjem atomskom skloništu ispod velike stambene zgrade na Pujankama.

Prema ranijoj reportaži Total Croatia News, riječ je o približno 200 četvornih metara prostora prilagođenog proizvodnji vina.

Reportaža Cheers Croatia Magazine iz 2025. opisuje i pristup prostoru: spuštanje rampom ispod zgrade, prolazak kroz masivna zaštitna vrata i ulazak u moderno uređen vinski podrum.

Dakle, nije riječ o tome da Ivan drži nekoliko bačava u podrumu između zimskih guma i stare perilice.

Unutra je uređena prava mala vinarija, s proizvodnim dijelom i prostorom za kušanje vina.

Nekadašnje sklonište dobilo je potpuno novu namjenu, a Split još jednu zanimljivu vinsku adresu.

Kako nastaje vino bez vinograda ispred podruma?

Ovdje dolazimo do jednog važnog detalja.

Divina nije klasična vinarija s vinogradima koji okružuju proizvodni pogon.

Ivanova ideja od početka je bila nabavljati kvalitetno grožđe s poznatih dalmatinskih vinogradarskih položaja i potom ga prerađivati u Splitu.

To znači da grožđe može stići s Korčule, Pelješca ili iz okolice Primoštena, a da završna vinska priča nastaje na Pujankama.

Takav model omogućuje mu rad s različitim sortama i karakterima dalmatinskih vinograda.

A svaki od tih položaja nosi nešto svoje.

Korčula ima svoju priču s pošipom. Pelješac s plavcem malim i Dingačem. Primoštenski kraj s babićem koji raste među kamenim suhozidima.

I sve te različite dalmatinske priče na kraju se susreću u jednom splitskom podrumu.

Od Korčule do Pelješca: Koja vina radi Divina?

Divina se kroz godine predstavila s nekoliko različitih etiketa, a posebno su zanimljiva vina od domaćih dalmatinskih sorti.

Mala vinarija, ali ozbiljan posa

U reportaži objavljenoj 2019. godine navodi se da je Divina tada proizvodila približno 12.000 boca godišnje.

Spominjala se i mogućnost povećanja proizvodnje, ali bez ambicije da se izgubi karakter male vinarije.

To je važna razlika.

Divina se nije predstavljala kao projekt kojem je cilj napuniti što više polica, nego kao mala proizvodnja usmjerena na odabrano grožđe i prepoznatljive dalmatinske sorte.

Današnju godišnju količinu proizvodnje nismo pronašli javno potvrđenu, pa podatak iz 2019. treba promatrati kao dio razvoja vinarije, a ne kao trenutačno stanje.

Može li se doći na degustaciju?

Može, ali ovo nije mjesto u koje se samo usput zaleti s ulice kao u kafić.

Prema reportaži Cheers Croatia Magazine iz 2025., Divina prima goste na organizirane degustacije, pri čemu Ivan posebno preferira manje grupe koje se unaprijed dogovore.

Posjetitelji pritom mogu upoznati različite dalmatinske sorte i kušati vina u prostoru koji je sam po sebi dio doživljaja.

A uz vino se mogu poslužiti i lokalni zalogaji.

Dakle, ako vam netko predloži da idete na degustaciju vina u atomsko sklonište, nemojte odmah pomislit da vas zeza.

U Splitu je to sasvim stvaran plan za večer.

Zašto je Divina važna za splitsku gastro scenu?

Kad pričamo o dalmatinskim vinima, gotovo uvijek zamišljamo vinograde, kamene kuće, sunce, more i pogled s nekog brda.

Divina pokazuje da postoji i drukčiji put.

Vino može nastajati u gradu, a da pritom ostane čvrsto povezano s vinogradima i sortama iz kojih dolazi.

Takav pristup poznat je kao urbana vinarija, a u Splitu je Divina jedan od najzanimljivijih primjera tog koncepta.

I to ne samo zbog lokacije.

Iza cijele priče stoji čovjek koji je promijenio profesionalni smjer, samostalno razvijao znanje i odlučio napraviti nešto potpuno drukčije.

A takve priče volimo.

Posebno kad su naše, splitske.

Od skloništa do vinske priče koju prepoznaju i stranci

Divina je tijekom godina privukla pažnju i međunarodnih medija koji pišu o Hrvatskoj.

Još 2019. Total Croatia News predstavio je Ivana Dragičevića i njegov neobičan projekt.

A 2025. Cheers Croatia Magazine ponovno je opisao Divinu kao rijedak primjer prave urbane vinarije unutar samog Splita.

To je možda i najbolja potvrda da dobra priča ne mora uvijek imati savršenu kulisu.

Ponekad je dovoljno imati dobru ideju, znanje, malo tvrdoglavosti i kvalitetno grožđe.

Pa čak i ako vam je vinarija nekoliko metara ispod nečijeg dnevnog boravka.

A za kraj...

Split je grad u kojem se stalno nešto prenamjenjuje.

Stari prostori postaju restorani, garaže postaju radionice, a nekadašnja skloništa očito mogu postati i vinarije.

Ali malo je takvih prenamjena koje imaju ovako zanimljivu priču.

Ivan Dragičević pokazao je da za proizvodnju dalmatinskog vina nije nužno imati podrum usred vinograda.

Važnije je znati što želite napraviti s grožđem koje dobijete.

I zato, kad sljedeći put prođete Pujankama, sitite se da se ispod jedne sasvim obične splitske zgrade krije jedna sasvim neobična vinska priča.

A ako nas pitate, to je puno bolja namjena atomskog skloništa od one zbog koje je izvorno izgrađeno.