U Splitu nije teško otvoriti restoran.

Teško je otvoriti nešto drukčije. Još je teže održati ga godinama, a onda napraviti novi projekt koji ne izgleda kao kopija prethodnoga.

Upravo je to ono po čemu se izdvaja Ela Bokavšek.

Splitska poduzetnica, kreativna autorica ugostiteljskih koncepata i jedna od osoba iza Bokerije, Bokamorre, Mare i So Much Suna.

Ali prije nego što je njezino ime postalo povezano s restoranima o kojima se priča, obitelj Bokavšek bavila se sasvim drugim poslom.

I taj posao nije završio osobito sretno.

Sve je počelo 1988. godine. Puno prije Bokerije.

Elini roditelji osnovali su obiteljsku tvrtku 1988. godine.

Bavili su se opremanjem interijera i eksterijera, a Ela je odrastala uz roditelje poduzetnike.

To znači da je još kao dijete upoznala život u kojem posao ne završava nužno u četiri popodne.

U intervjuu povodom desete godišnjice Bokerije govorila je o tome kako su njezini roditelji uvijek živjeli drukčijim ritmom od obitelji čiji su članovi imali klasično radno vrijeme.

Onda je stigla gospodarska kriza.

Oko 2009. godine poslovanje je postalo sve teže. Ela je već radila u obiteljskoj firmi, a njezin brat Luka studirao je u Americi.

Slijedile su godine pokušaja da se posao oporavi.

Na kraju je obitelj odlučila promijeniti djelatnost.

I ući u ugostiteljstvo.

Bez ozbiljnog prethodnog iskustva u vođenju restorana.

Bokeria 2014.: Svi su im govorili da će propasti

Prvotna ideja bila je otvoriti vinoteku s manjim zalogajima.

Ali kako su planovi napredovali, projekt je prerastao u restoran.

Prostor je bio zapušten, nije imao veliku osunčanu terasu, a prolaznici nisu bili uvjereni da će na toj lokaciji itko poželjeti jesti.

Prema riječima Ele i Luke, tijekom uređenja redovito su slušali komentare da njihova ideja nema nikakve šanse.

Ali 2014. godine Bokeria je ipak otvorena.

Ela je tada imala 27 godina.

Umjesto klasičnog restorana s očekivanim dalmatinskim interijerom, obitelj je predstavila prostor nadahnut mediteranskim tržnicama, suvremenim gradskim restoranima i međunarodnim ugostiteljskim trendovima.

Inspiracija je dolazila iz Barcelone, posebno iz poznate tržnice La Boqueria.

Ime Bokeria povezalo je tu inspiraciju s obiteljskim prezimenom Bokavšek.

Ali restoran je dobio i važnu splitsku poveznicu.

Na njegovu mjestu nekada se nalazila željezarija Mikačić, pa su određeni detalji interijera osmišljeni kao posveta povijesti prostora.

Upravo se tu vidi Elin način razmišljanja.

Ne prenijeti samo neki strani trend u Split, nego ga povezati s gradom.

Što Ela zapravo radi? Nije chef, nego kreatorica koncepata.

Ovo je važno razlikovati.

Ela Bokavšek nije poznata kao chef koji svakodnevno vodi profesionalnu kuhinju.

Njezina prepoznatljiva uloga je osmišljavanje identiteta i interijera ugostiteljskih prostora, uz sudjelovanje u razvoju poslovnih koncepata.

U intervjuima je njezin brat Luka jasno objasnio podjelu poslova.

On je bio snažnije usmjeren na operativni rad, osoblje, kuhinju i organizaciju, dok je Ela idejno oblikovala interijere.

Ali ni jedno ni drugo nisu posao radili sami.

U razvoju Bokerije važnu ulogu imali su roditelji, zaposlenici, kuhari, dobavljači i brojni suradnici.

To je možda i najveća razlika između stvarnog ugostiteljstva i onoga što vidimo na Instagramu.

Fotografija može prikazati savršen prostor.

Ali ne prikazuje rasporede smjena, nabavu, kvarove, troškove, reklamacije i sve ono što se događa prije nego što gost sjedne za stol.

Ela je u intervjuu iz 2024. upravo održavanje kvalitete i stabilnog tima izdvojila kao jedan od najvećih izazova.

Bokeria je pritom razvijala cjelogodišnji model rada, s nastojanjem da zadrži stalne zaposlenike.

Bokamorra: Pizzerija koja je odlučila biti malo pretjerana

Nakon Bokerije obitelj je razvila Bokamorru.

Ovaj put Ela je krenula od jednostavnog pitanja.

Zašto bi pizza, jedno od najomiljenijih jela na svijetu, morala biti vezana uz skromno uređene pizzerije?

Zašto pizzerija ne bi imala atraktivan interijer, ozbiljne koktele, glazbu i atmosferu večernjeg izlaska?

Ela i Luka otputovali su u Napulj, istraživali lokalnu pizza-scenu i naručili posebnu zlatnu krušnu peć.

Za uređenje je Ela inspiraciju pronašla i u talijansko-američkoj kulturi New Yorka.

Nastao je koncept koji kombinira pizzu, koktele, razigran dizajn i namjerno naglašene kontraste.

Bokamorra nije pokušala izgledati kao Bokeria.

I to je važan dio priče.

Umjesto kopiranja prvog uspješnog projekta, razvijen je novi identitet.

2026. godina: Ela otvara dva nova poglavlja

Godina 2026. posebno je zanimljiva u Elinoj karijeri.

U kratkom razdoblju predstavljena su dva potpuno različita ugostiteljska koncepta.

Jedan je ružičasti restoran inspiriran splitskom legendom.

Drugi je wellness bar nadahnut Los Angelesom.

Na prvi pogled nemaju gotovo ništa zajedničko.

Ali oba pokazuju koliko Ela pažnje posvećuje atmosferi i identitetu prostora.

Mare: Od fotografije stare Splićanke do ružičastog restorana

Krajem kolovoza 2026. otvorena je Mare u Trogirskoj ulici u Splitu.

Iza projekta stoje Ela i Luka Bokavšek te Karlo Kaleb, chef i vlasnik restorana Krug, prvog splitskog restorana s Michelinovom zvjezdicom.

Mare nije nazvana po moru.

Inspiracija je bila Mare Žebon, osebujna figura starog Splita, koju je fotograf Feđa Klarić zabilježio na Pjaci.

Na fotografiji nosi Hajdukovu majicu, suknju i upečatljive ružičaste čarape.

Upravo je ta fotografija postala polazište za Elin interijer.

Ružičasta boja, inox, ogledala, drveni detalji i zajednički stol stvaraju prostor koji se teško može zamijeniti s nekim drugim restoranom.

Za hranu je koncept osmislio Karlo Kaleb, s naglaskom na male tanjure za dijeljenje.

Barski dio, uključujući koktele na točenje, razvijan je uz Lukinu stručnost i suradnike.

Svaki od partnera tako ima prepoznatljiv doprinos.

So Much Sun: Komadić Los Angelesa usred Splita

U rujnu 2026. otvoren je i So Much Sun, wellness bar na Morpurgovoj poljani 1.

Ovaj projekt Ela nije pokrenula s bratom Lukom.

Njezini partneri su Antonio Pašalić i Ivan Marin.

Antonio profesionalno dolazi iz gaming industrije, a Ivan ima iskustvo u korporativnom poslovanju i Elin je prijatelj iz djetinjstva.

Ela je o ovakvom konceptu razmišljala godinama.

Željela je stvoriti mjesto za smoothieje, svježe salate, sendviče i funkcionalne napitke, ali bez pretjerano ozbiljnog wellness imidža.

Inspiraciju je pronašla u Los Angelesu, osobito u atmosferi Venice Beacha, kulturi smoothie barova i suvremenim američkim konceptima brze, svježije prehrane.

Interijer je osmislila sama.

U njemu se susreću splitsko sunce, palme, mediteranska opuštenost i kalifornijska estetika.

Ideja nije bila napraviti kopiju američkog lokala.

Nego stvoriti njegovu splitsku verziju.

To je zanimljiv zaokret nakon Bokerije, Bokamorre i Mare.

So Much Sun nije klasičan restoran za višesatnu večeru, nego manji, svakodnevni format namijenjen brzom obroku, osvježenju i druženju.

Četiri koncepta, četiri potpuno različite publike

Upravo je ta raznolikost možda najzanimljiviji dio Elina profesionalnog puta.

Ne pokušava svaku novu ideju ugurati u već uspješan format.

Svaki projekt razvija s drukčijom atmosferom, ponudom i partnerima.

A kakva je Ela izvan restorana?

Iz javnih intervjua može se zaključiti da voli putovanja, istraživanje stranih gradova, dizajn i restoranske koncepte koji izlaze iz očekivanih okvira.

Los Angeles posebno je važan u njezinu kreativnom svijetu.

U razgovoru o So Much Sunu opisala je kako se tom gradu redovito vraća već petnaestak godina te kako je privlače kalifornijska energija, surf kultura i glazba.

U poslovnim razgovorima otvoreno govori o riziku, stresu i obiteljskom poduzetništvu.

Posebno ističe da je od roditelja naslijedila spremnost na promjene i vjeru u vlastite ideje.

To ne znači da je svaki njezin projekt automatski uspješan ili da iza svakoga stoji isključivo ona.

Ali pokazuje da se njezina kreativna uloga razvijala usporedno s poslovnim iskustvom.

Zašto je Ela Bokavšek važna splitskom ugostiteljstvu?

Ne zato što je otvorila najviše restorana.

Niti zato što su njezini interijeri posebno fotogenični.

Njezin doprinos zanimljiv je zato što pokazuje da se ugostiteljski identitet može graditi jednako pažljivo kao i jelovnik.

Bokeria je povezala mediteransku inspiraciju s lokalnom poviješću.

Bokamorra je pizzeriju pretvorila u prostor za izlazak i koktele.

Mare je jednu splitsku urbanu priču pretvorila u suvremeni restoran.

So Much Sun donio je drukčiji format svakodnevne prehrane, nadahnut američkom wellness kulturom.

To su različiti pristupi, ali iza svih stoji nastojanje da lokal ima prepoznatljiv karakter.

Važno je pritom naglasiti da su svi navedeni projekti rezultat suradnje s poslovnim partnerima, obitelji i zaposlenicima.

Upravo je sposobnost povezivanja kreativnih i operativnih ljudi jedna od važnih poduzetničkih vještina.

Što splitski ugostitelji mogu naučiti iz njezine priče?

I za kraj, jedna splitska stvar

U Splitu svi imaju mišljenje o novim lokalima.

Jednima je nešto previše moderno.

Drugima je preskupo.

Trećima je sve to samo za Instagram.

A četvrti će već sutra doći vidit o čemu se radi.

Ela Bokavšek krenula je u ugostiteljstvo u trenutku kada obitelj nije imala sigurnu budućnost u dotadašnjem poslu.

Godinama poslije, njezino ime povezuje se s nekoliko vrlo različitih splitskih ugostiteljskih koncepata.

To ne znači da je svaka ideja revolucionarna.

Ali znači da postoji kontinuitet pokušaja da se napravi nešto drukčije.

A gradu koji često voli komentirati tuđe ideje, dobro dođu ljudi koji ih ipak odluče realizirati.

WHO IS WHO je serijal NIRS Newsa posvećen ljudima koji oblikuju splitsko ugostiteljstvo. Tekst se temelji na javno dostupnim intervjuima, objavama i informacijama dostupnima do listopada 2026. Nije riječ o osobnom intervjuu redakcije s Elom Bokavšek. Navođenje projekta ili brenda ne podrazumijeva isključivo vlasništvo nad njim.